30.11.2025 14:03

VAŽNOST OVLADAVANJA PREDVJEŠTINAMA ČITANJA I PISANJA ZA USPJEŠNO ČITANJE

Fonemska svjesnost jest svjesnost o tome da se riječi mogu podijeliti na manje jedinice, a podrazumijeva prepoznavanje i uočavanje slogova i glasova, te manipulaciju istima.

Za usvajanje čitanja od izrazite je važnosti da dijete uočava glasove koji čine riječ, a potom ih povezuje s odgovarajućim pisanim simbolom, točnije, slovom. Fonemska svjesnost razvija se postupno i prati određeni slijed. Nakon što uspješno svladaju slogovno stapanje i raščlambu, djeca prelaze na prepoznavanje i izdvajanje prvog glasa/slova u riječima. Naglašavanje početnog glasa, njegovo produljivanje i ponavljanje, pomaže djetetu da taj glas izdvoji od ostatka riječi. Potom slijedi uočavanje zadnjeg glasa/slova koje označava kraj riječi i djetetu daje informaciju o granicama te riječi. Primjerice, u riječi R-A-K, ako dijete može uspješno označiti početak i kraj riječi, preostaje mu samo razmišljati o onome što je u sredini. Jednako kao i početni, može se naglašavati i produljivati završni glas kako bi dijete moglo izdvojiti i uočiti glas odvojeno od ostatka riječi.
Sljedeći korak jest sastavljanje glasova u smislene cjeline (riječi) te rastavljanje riječi na glasove. Vrlo je važno krenuti od jednostavnih riječi, kombinacija suglasnik-samoglasnik-suglasnik (npr. M-I-Š) ili obrnuto (npr. U-H-O). Kako dijete svladava ovu vještinu, tako se trebaju usložnjavati i same riječi po broju glasova/slova, ali i po njihovom poretku. Odnosno, dijete će lakše uočiti glasove u kombinacijama suglasnik-samoglasnik (npr. K-U-Ć-A), a tek potom u suglasničkim skupinama (kao što je riječ P-R-S-T). Dobro razvijeno glasovno stapanje i raščlamba važan su prediktor početnog čitanja.
Kako bi uspješno svladali čitanje, djeca moraju povezivati glas s njegovim pisanim simbolom, tj. stvoriti vezu glas – slovo. Usvajanje slova može se pospješiti s različitim aktivnostima. Primjerice, dijete može izraditi svoju abecedu tako što će za svako slovo nacrtati neku riječ koja počinje tim slovom (P – pas). Isto tako, slova se mogu izrađivati od plastelina, konca i drugih materijala kako bi dijete, uz vizualni i auditivni poticaj, dobilo i taktilni. Nije uvijek nužno da se slova pišu na papiru - dobro je promijeniti i podlogu, pa tako pisanje u kutiji punoj pijeska, brašna ili griza može biti zanimljivije od obične olovke.

No kako bi dijete bilo brži i uspješniji čitač, potrebno je njegovo sricanje riječi pretvoriti u slogovno čitanje. Iako je točno da dijete pročita riječi glas po glas, taj proces traje dulje te može dovesti do zaboravljanja ili ispuštanja slova pri čitanju duljih riječi, zamjene mjesta pročitanih slova, ali i umora djeteta koje, zbog čitanja više slova, postavlja opterećenje na svoje radno pamćenje.
Slogovno čitanje tehnika je koja omogućuje da se nove i nepoznate ili zahtjevne riječi čitaju dio po dio, odnosno, slog po slog, a potom se ti slogovi spajaju u cjelinu. Primjerice, jednostavnije je i brže pročitati riječ MAČKA kao MAČ-KA nego M-A-Č-K-A.
Ipak, ovo je tehnika koja se mora uvježbavati i koja također počiva na dobro razvijenim vještinama glasovne raščlambe i stapanja. Dijete mora uspješno odvojiti slog i unutar tog sloga izdvojiti glasove koji ga čine, potom ih spojiti i pročitati kao cjelinu. Cilj je pročitani slog zadržati u radnoj memoriji te ne ponavljati cijeli proces čitanja sloga, već pročitane slogove odmah spojiti u riječ.
S vremenom i vježbom, ovo čitanje postaje automatizirano. Većina slogova od kojih su tvorene riječi često se ponavlja pa dijete počinje prepoznavati viđeni uzorak, očekuje određenu kombinaciju slogova i ubrzava svoje čitanje.
Početnicima u čitanju pomaže ako su slogovi obojani različitim bojama kako bi ih i vizualno percipirali odvojeno. Isto tako, za uvježbavanje je moguće spajati sliku i riječ na način da ispod slike dolazi riječ razdvojena na slogove. Slogovi se mogu izmiješati, a dijete mora posložiti i sliku i riječ točnim redoslijedom. Korisni su i zadaci u kojima nedostaje jedan od slogova, ali riječ je poznata, pa dijete mora pretpostaviti i prepoznati slog koji bi nadopunio riječ.

Čudina-Obradović, M. (2014). Psihologija čitanja: Od motivacije do razumijevanja priručnik. Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Ivšac Pavliša, J., Lenček, M. (2011). Fonološke vještine i fonološko pamćenje: neke razlike između djece urednoga jezičnoga razvoja, djece s perinatalnim oštećenjem mozga i djece s posebnim jezičnim teškoćama kao temeljni prediktor čitanja. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 47(1), 1 – 16.
Knight-McKenna, M. (2008). Syllable Types: A Strategy for Reading Multisyllabic Words. Teaching Exceptional Children.

Ova web stranica koristi kolačiće

Pristupačnost