Spremnost za školu TESTIRANJE SPREMNOSTI ZA ŠKOLU Polazak djeteta u školu predstavlja značajnu prekretnicu i veliki korak u djetetovu životu. Spremnost za školu nije jednostavan pojam i obuhvaća više dimenzija. Neki autori govore o intelektualnoj, tjelesnoj, socio-emocionalnoj spremnosti, govornoj razvijenosti te o ranijem iskustvu i motivaciji za učenje. Stručni tim Dječje mozgalice, logopedinja i psihologinja, zajedno provode testiranje za školu. Prilikom procjene spremnosti za školu ne ispituje se čitanje i pisanje, već će se navedene vještine tek usvojiti s polaskom u školu.
Prilikom testiranja ispituju se predčitalačke i predmatemtičke vještine i grafomotorika, jer su navedene vještine nužne da bi dijete uspješno usvojilo čitanje, pisanje i računanje jednom kada krene u školu. Testiranjem djetetove spremnosti za školu dobivamo informaciju postoji li još nešto što dijete može uvježbati kako bi lakše savladalo školske zadatke i zahtjeve koje će škola pred njega postaviti.
Testiranje spremnosti za školu koji obavlja psihologinja traje 45 minuta.
Djeca od rođenja usvajaju različite vještine i informacije, činjenice i pojmove. Neke od tih informacija pripadaju praktičkom znanju.
Upravo iz tog razloga, u testiranju za školu psihologinja provjerava količinu usvojenih znanja, odnosno mjeri poznavanje svakodnevnih činjenica i pojmova , baratanje njima te razumijevanje međusobnih odnosa (primjerice, postavlja se pitanje što se događa ljeti, a što zimi).
Psihologinja ispituje vidnu percepciju , s obzirom da je dobra razvijenost te osobine nužan preduvjet za uspješno ovladavanje vještinama čitanja i pisanja. Primjer takvog zadatka jest da dijete pronađe razlike između dvije, naizgled jednake slike. Dobro razlikovanje vidnih podražaja važan je preduvjet jer su mnoga slova vrlo slična, ali se različito izgovaraju.
U samim počecima stjecanja vještine pisanja, djeca moraju imati donekle razvijenu i finu motoriku. Tako se prilikom testiranja za školu ispituje fina motorika pri slobodnom precrtavanju likova te grafomotorika . Primjerice, dijete precrtava trokut i romb i druge geometrijske likove. Procjenjuju se i predmatematičke vještine , odnosno psihologinja daje jednostavne zadatke prebrojavanja i poznavanja rednih brojeva, koji mjere spremnost djeteta za formalno učenje matematike. Primjer zadatka jest da dijete prebroji skup od deset kocaka.
Emocionalna spremnost je od izuzetne važnosti, no psihologu koji se prvi puta susreće s djetetom može ju biti zahtjevno procijeniti. Stoga je važno da psiholog uključi roditelje i odgojitelje u ovu procjenu jer su oni uključeni u svakodnevnim različitim situacijama s djetetom.
Dijete bi trebalo biti dovoljno stabilno da nekoliko sati dnevno može biti odvojeno od roditelja i samostalno funkcionirati.
Emocionalna spremnost uključuje djetetovu sposobnost da na prihvatljiv način reagira na uskraćivanje potreba i želja, primjereno kontrolira svoje postupke i osjećaje (primjerice frustraciju, ljutnju i bijes) te da ustraje u aktivnosti čak i kad ne uspije odmah.
Usko vezana uz emocionalnu spremnost za školu je socijalna spremnost . Dijete koje je socijalno spremno za školu sposobno je surađivati s vršnjacima uz dogovore, sklapati i održavati veze s vršnjacima, prihvaćati autoritet i ostvariti pozitivan odnos s učiteljem.
Testiranje spremnosti za školu koji obavlja logopedinja traje također 45 minuta.
Logopedinja procjenjuje djetetovu jezičnu spremnost za ovladavanje početnim početnim čitanjem i pisanjem , kao ključnim čimbenicima uspjeha u obrazovanju.
Prilikom testiranja logopedinja će provjeriti izgovara li dijete pravilno sve glasove hrvatskog jezika te da li se gramatički pravilno izražava (koristi množinu, jedninu, zamjenice, govori pravilno u rodu i padežu).
Za dijete u predškolskoj dobi je bitno da zna verbalno definirati jednostavne pojmove (npr. – što je stolica? – u opisu spominje čemu stolica služi, kakvog je oblika, od čega je napravljena i sl.). Također, za dijete je važno da zna verbalno iskazati po čemu su neke stvari, bića, pojave slični, a po čemu su različiti. Ispitivanje uključuje i prepričavanje događaja ili priče u pravilnom slijedu: uvod, tijek, završetak.
U okviru predčitalačkih vještina dijete u godini dana pred polazak u školu treba znati: rastaviti poznate riječi na slogove, prepoznati i imenovati s kojim glasom počinje i s kojim glasom završava riječ, imenovati riječi na zadani glas, prepoznati da li je zadani glas na početku riječi, na kraju ili u sredini, rastaviti jednostavne riječi na glasove, od pojedinih glasova zna sastaviti jednostavnu riječ, prepoznati simbole slova i brojki.
Dio testiranja obuhvaća i zadatke vizualne percepcije kojima se procjenjuje prepoznavanje i precrtavanje različitih likova. Prilikom precrtavanja logopedinja će procijeniti držanje olovke i grafomotoričke vještine kod djeteta.