16.05.2024 12:16
MOZAK I SAMOREGULACIJA
Samoregulacije je jedan od naših najvažnijih mehanizama, a razvija se do gotovo 25. godine života i to pravilnom stimulacijom i odgovorom iz okoline. Postoje i drugi načini kako potaknuti razvoj samoregulacije, a jedan od najučinkovitijih je neurofeedback
Zamislite da ste u trgovini, predblagdanska je gužva, puno ljudi, vike, guranja, dovikivanja i galame. Ako ste imalo kao ja, počinje i kod vas rasti razina napetosti, postajete nervozniji, uzbuđeniji, možda i ljući. No, to ne znači da ćete pobacati sve artikle iz košarice na pod i pobjeći trčeći iz trgovine. Prepoznat ćete svoju povišenu uzbuđenost i aktivirati svoje mehanizme samoregulacije te „odraditi“ posao kupovine najbolje i najmirnije što možete. Kod kuće ćete se možda izventilirati ukućanima ili prijateljima i ponovno biti dobro, u ravnoteži.
Upravo te procese u kojima prepoznajemo da smo preuzbuđeni i preplavljeni te svjesno ili nesvjesno promišljanje što da učinimo sa sobom kako bi se prilagodili postojećoj situaciji i očekivanjima koja drugi imaju od nas nazivamo – samoregulacijom .
Naš je mozak posložen tako da maturacijom, odnosno sazrijevanjem uspijevamo presložiti sve podražaje koje primamo u neki hijerarhijski odnos, što je više a što manje važno, te se onda ponašati iz takve procjene. No što se događa kada ne možemo procijeniti i posložiti ono što nas okružuje po nekoj hijerarhiji, kada dođe do preplavljivanja podražaja „izvana“? Možemo li regulirati svoje ponašanje? Možda mi odrasli i možemo, što zahvaljujemo primjerenom obrascu moždane aktivnosti i sazrijevanju mozga. Ali djeca? I posebno djeca netipičnog razvoja?
Da bi se mogli samoregulirati potrebno je da naš mozak „dobro radi“, da su neuroni povezani, da je obrazac moždane aktivnosti primjeren. Ako nemamo fiziološku podlogu na neko ponašanje u našem mozgu, ne možemo ga ni izvesti. Ali mozak možemo i „utrenirati“ te si sami pomoći da on bolje radi. Stimulacije iz okoline omogućuju stvaranje novih veza između neurona ili utvrđivanje već postojećih što dovodi do stvaranja memorijskog potencijala. Poznati neurolog Ranko Rajović govor da kada dijete napuni 5 godina, njegov mozak je formirao 50% sinapsi, do 7. godine 75%, a do 12. godine čak 95% sinapsi. Okolina predstavlja važan čimbenik u razvoju neurona i sinapsi kao i u cjelokupnom razvoju mozga. Ovo nam pokazuje da mozak ima svoj tempo razvoja određen godinama – ne očekujemo od petogodišnjaka da se samoregulira kao što očekujemo od desetogodišnjaka. Ali također nam govori da je ono s čime „hranimo“ mozak izuzetno bitno za njegov pravilan razvoj. Primjerice kada je dijete previše okruženo ekranima, podražajima iz video igrica mozak je preplavljen preintenzivnim podražajima i ne može se snaći u „stvarnom svijetu“. Ako je dijete okruženo primjerenom stimulacijom, mozak se razvija primjerenim tempom i stvara se fiziološka „podloga“ za razvoj samoregulacije. To se kod djeteta primjećuje u situacijama kada uspijeva regulirati emocionalnu reakciju kada nije nešto po njegovom, kada je u stanju strpljivo pričekati svoj red, kada prije posluša uputu odrasle osobe… Da bi dijete razvilo samoregulaciju potrebno je da je okruženo primjerenom okolinom, jasnim pravilima, strukturom, ali i situacijama u kojima može uvježbavati ove vještine – nitko se nije naučio samoregulirati ako je uvijek sve bilo po njegovom.
Ovdje dolazimo na red mi roditelji, oni koji trebaju biti ti vanjski regulatori od najranije dobi djeteta. Ukoliko je reakcija roditelja na djetetovo ponašanje primjerena, onda možemo očekivati da će dijete naučiti regulirati svoje ponašanje. Isto tako, važno je kako i mi reagiramo u situacijama kada se očekuje primjerena reakcija, jer djeca uče po modelu, a roditelji su najveći modeli u ranoj dobi. Važno je da roditelji prihvate djetetovu emociju, da ju imenuju i pomognu mu da ih nauči prepoznati, ali isto tako, važno je i da mu postave granicu. Zahvaljujući granicama, djeca se osjećaju sigurno u prisutnosti roditelja i baš zato što znaju da će im roditelj postaviti čvrstu granicu, oni mogu naučiti regulirati svoje ponašanje, jer bez obzira kakvo ono bilo, "mama i tata su tu i uz njih sam siguran" je poruka koju dijete treba dobiti. Nije uvijek lako reagirati primjereno na djetetove emocionalne reakcije, no treba imati na umu da dosljednošću jedino možemo očekivati rezultate i da trebamo biti strpljivi kako bi do njih došlo.
Naša psihologinja Josipa kreirala je online tečaj u kojem objašnjava odnos razvoja mozga, obrazaca moždane aktivnosti i razvoja samoregulacije. U tečaju ćete pronaći i konkretne savjete za situacije u kojima smo se svi našli, a koji Vam mogu pomoći da odmah krenete podržavati uredan razvoj samoregulacije kod svog djeteta. Također, donosimo i igre koje Vam pomažu da provodite kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom, a pri tome stvarate privržen i topao odnos i potičete uredan razvoj samoregulacije kod svog djeteta. Tečaj je dostupan na online platformi Udemy, te je sada dostupan uz popust klikom na ovaj link .
Jedan od načina na koji možemo mozak potaknuti da se nauči samoregulirati je i putem neurofeedbecka. Metoda je to kojom na jasan i zabavan način dajemo povratnu informaciju o moždanom funkcioniranju, a mozak uči promijeniti neučinkovite obrasce rada, onim novima koji dovode do promjena i poboljšanja u ponašanju. Osnovni cilj je pronaći ono što je za osobu optimalno funkcioniranje, koje ujedno dovodi do ravnoteže u organizmu i omogućavam mu maksimalno korištenje njegovih potencijala. Detaljnije o samoj metodi možete pročitati ovdje .
